Na budvanskoj sceni Između crkava premijerno je izvedena „Selestina”, dramska adaptacija istoimenog romana Fernanda de Rohasa, u režiji Milana Neškovića, koprodukcija 33. Grada teatra i Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Junake „tragikomedije o Kalistu i Malibeji”, kako stoji u podnaslovu romana (prvi put je objavljen krajem XV vijeka i smatra se jednim od najvećih klasičnih djela španske i evropske književnosti), oživjeli su Nataša Ninković, u ulozi Selestine, Marta Bjelica (Malibeja), Nikola Šurbanović (Kalisto), Nikola Rakočević (Sempronio), Emir Ćatović (Parmeno), Ljubomir Bandović (Pleberio), Katarina Žutić (Elisija), Maja Stojanović (Areusa), i kao specijalna gošća, Lulu Aja Mini Pipi (Pipili).
Dočaravajući mediteranski duh i muziku, u dinamičnoj i snažnoj glumačkoj igri, oni su nam ispričali svevremensku priču o ljudskoj pohlepi, prevari, manipulaciji, licemjerju, svijetu u kojem treba „zatvoriti usta, a otvoriti kesu”, jer su novac i moć važniji od svega drugog, svijetu u kojem iskrene emocije, ljubav, saosjećanje, plemenitost, želja za pravdom…, od čovjeka prave životnog gubitnika.
Kako je istakla Nataša Ninković koja „nosi” čitavu predstavu (ona tu, zapravo, igra glumicu koja igra Selestinu), nju je u ovom liku zanimao upravo fenomen vezan za njenu profesiju – šta sve jedna glumica koja igra ženu lošeg karaktera, koju zovu najvećom spletkašicom, najvećim zlom, može da pronađe u tom liku.
– Jer, postavlja se pitanje da li je ta žena zaista pokretač svakog zla. Selestina kaže: „Ko me ne traži, ni ja njega neću”, što govori o tome da mi u životu za ono što nam se loše događa uvijek tražimo krivce u drugima, a ne u svojim postupcima i karakterima. A u stvari, sve je dvosmjerna ulica – ono što tražimo u životu, to i dobijemo. Ono što me je još više zanimalo jeste kako na glumicu koja igra takvu ženu, tokom predstave utiče taj njen karakter, što mi je omogućeno da vidim kroz monologe kojima se obraćam publici, kojima počinje i završava se „Selestina”. Tu govorim kao ja, glumica Nataša Ninković, a ne moja junakinja koju igram, i to mi je vrlo zanimljivo – kaže glumica.
S druge strane, kako ističe, svijet laži, mimikrije, korupcije, o kojem govori ova predstava je ono što mi danas živimo, što čini naše međusobne odnose, u kojima je lični interes, nažalost, iznad svih drugih moralnih i ljudskih vrijednosti.
– Selestina mi se jako dopada jer ne krije ko je, ne laže da je bolja od onoga što pričaju o njoj i jedina stoji iza svojih postupaka. Radeći sve te loše stvari Selstina, zapravo, raskrinkava ljude oko sebe i pokazuje ko su oni, a oni, naravno, nisu mnogo bolji od nje – kaže Nataša Ninković.
Reprize „Selestine” zakazane su večeras u 20.30 na istoj sceni, kao i 20. i 21. jula.
R.K.

---

Ogledalo za publiku
Milan Nešković, kako je istakao, vrlo je zadovoljan kako je publika ispratila predstavu, a De Rohasovo djelo, prema njegovim riječima, iako govori o srednjevjekovnom svijetu, potpuno je savremeno i aktuelno.
-Ključ ovog djela upravo je u tačnosti ljudskih karaktera koji tako snažno korespondiraju s našim vremenom. Meni je najveća fascinacija bila kada sam prije nekoliko večeri u jednom lokalu vidio neke iste likove koje imamo u predstavi. Stvar je u uvijek u nama i našim postupcima, o tome nam De Rohas govori, i to je ono što sam fokusirao u predstavi. Na kraju “Selestine” na sceni je veliko ogledalo da se publika ogleda, jer sve ono što živimo, ta naša koruptivna društva, ti neiskreni međusobni odnosi, laž, prevaru, svijet u kojem je samo novac važan, sve smo to sami stvorili. Ili smo svojom slabošću dozvolili da se stvori, a to opet potvrđuje da je odgovornost na nama – rekao je Nešković.